Obilježen Dan branitelja grada Zagreba

Danas smo kao i svake godine do sada, a od osnutka Kluba obilježili Dan branitelja grada Zagreba. U prilogu, govor predsjednika KDVDR Botinec, Vladimira Rihtara, a fotografije sa današnje proslave možete pogledati u galeriji fotografija.
 
Photobucket

Iako je KDVDR Botinec kao organizator proslave, uputio poziv svim političkim strankama sa područja naselja Botinec, kao i svim Udrugama i klubovima koji djeluju na tom području, vijence su položili i svijeće zapalili;
KDVDR Botinec, djelatnici VI policijske postaje Novi Zagreb, MO Botinec, DVD Botinec, HDZ Botinec, HVIDR-a Dubrava. Svijeće su zapalile žene iz Udruge udovica, udovice i roditelji umrlih i poginulih branitelja Botinca.

Proslavi se odazvao i predsjednik gradske četvrti N. Zagreb- zapad, gospodin Jadranko Baturić

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Poštovane obitelji poginulih i
umrlih hrvatskih branitelja,

Poštovane dame i gospodo,

Cijenjeni uzvanici,

Dragi ratni prijatelji,

Godina 1991. zasigurno je
najznačajnija godina u novijoj povijesti Hrvatske. Danas 19 godina poslje, prve
misli i sjećanja vode na ta teška, sudbonosna ali istodobno i slavna vremena
kada se je vodila odlučna bitka za opstanak Hrvatske na samom početku njenog
osamostaljenja.

Raspad bivše Jugoslavije nije
mogao proteći mirnim putem, kako se to danas pokušava prikazati, jer Srbija je
na njezinom raspadu odlučila ostvariti veliku Srbiju ili neku treću
Jugoslaviju, a to je mogla jedino i isključivo samo ratom.

Sve je počelo pobunom Hrvatskih
Srba u kolovozu 1990. godine i zatim razmještanjem tzv. JNA na tzv. Srpske
terotorije. Tako su u ljeto 1991. godine Srbija, Crna Gora i tzv. JNA otpočeli
agresorski i osvajački rat na Republiku Hrvatsku. Hrvatsku je tada trebalo
blokirati iz zraka, sa mora, te je ispresjecati na pravcima Nova Gradiška,
Virovitica, Bihać, Karlovac, Zagreb, Knin, Zadar, Mostar, Split, te zauzeti
istočnu Slavoniju i izbiti u dolinu rijeke Neretve, te tako odsjeći jug
Dalmacije sa Dubrovnikom.

Završna operacija trebala je
trajati svega 20-tak dana, od 01. do 20. listopada, a Europa i Ujedinjeni narodi
umjesto pomoći objavljuju embargo na oružje i poručuju da ćemo se održati
najviše dva tjedna.

Domovinski rat i obrana Hrvatske
opstojnosti bio je Hrvatski odgovor na tu brutalnu agresiju. Bitke su se vodile
već na samom kućnom pragu, kako bi se uz velike početne žrtve i gubitke
teritorija, zaustavili prodori agresora i kako bi se povezala obrana s osloncem
na veća mjesta, rijeke i gradove.

Te 1991. godine trebalo je
razviti hrvatsku vojsku i obraniti Hrvatsku. Zato smo uz borbe na aktivnim
bojišnicama, blokirali snage agresora u vojarnama na teritoriju Republike
Hrvatske i opskrbili se oružjem kako bismo mogli razviti potrebnu oružanu silu
za konačno zaustavljanje agresora i oslobađanje okupiranih područja. Potkraj
jeseni 1991. godine zaustavljena je agresija širih razmjera, a nakon toga
slijede priznanja neovisnosti, a Hrvatskoj vojsci slijedi njezin konačni ustroj
i oslobađanje okupiranih prostora.

Za obranu Hrvatske Zagreb je bio
najveći ljudski, materijalno-tehnički, infrastrukturni i financijski
potencijal. U Zagrebu se do početka oružane agresije u ljeto 1991. godine
uspostavljaju Križni stožer Vlade Republike Hrvatske, Krizni stožer Grada
Zagreba, Zapovjedništvo Zbora Narodne Garde, Zapovjedništvo Zagrebačkog
korpusa, Zapovjedništvo obrane Grada Zagreba i zapovjedništvo Narodne zaštite
Grada Zagreba. Na početku agresije u Zagrebu se uspostavljaju Glavni stožer
Hrvatske vojske i Zapovjedništvo Operativne zone Zagreb.

Sredinom mjeseca rujna 1991.
godine sa pasivne blokade vojarni i skladišta oružja tzv. JNA prelazi se na
aktivnu blokadu i osvajanje skladišta oružja i vojne opreme. Razoružan je
varaždinski korpus, a blokirani su i dijelom razoružani zagrebački i riječki
korpus, te dijelovi ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice.

Sa osvojenim oružjem opremaju se
brojne ranije ustrojene brigade, a osnivaju se i nove. Pored PRVE i DRUGE
brigade Zbora narodne garde i borbenih postrojbi MUP-a u Zagrebu je formirano
11. pričuvnih brigada Zbora narodne garde i to: 99-ta, 100-ta, 101, 102, 144,
145, 148, 149, 150, 151 i 153 brigada.  

Hrvatska vojska zahvaljujući
visokom borbenom moralu i domoljublju hrvatskih branitelja uspjela je pobjediti
u tom nametnutom i agresornom ratu završivši svoje pobjedonosne akcije
veličanstvenim završnim operacijama Bljeska i Oluje s kojima je Hrvatska
oslobodila svoje okupirane prostore i tako konačno porazila agresora.

Tijekom 1991. godine više od
60.000 branitelja prošlo je kroz Zagrebačke postrojbe i Zapovjedništva Hrvatske
vojske, a u odlučnim bitkama za slobodu svoga naroda i stvaranja samostalne
Hrvatske države više od 1.500 zagrebačkih branitelja položilo je svoje živote
diljem lijepe naše Domovine. Preko 3.500 zagrebačkih branitelja je ranjeno od
posljedica ratnih djelovanja.

I zato smo se dragi ratni
prijatelji ponovno danas sakupili kako bi svojim poginulim i umrlim hrvatskim
braniteljima Botinca, ali i svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima
diljem naše Domovine ponovno s posebnim pijetetom iskazali svoju veliku i
neizmjernu zahvalnost što su u temelje naše Države ugradili ono najvrijednije
što su imali, a to je svoj život.

Njima trajno iskazujemo i trajno
ćemo im iskazivati svoju neizmjernu zahvalnost.

Domoljublje, slobodarski duh,
hrvatski idealizam, ponos, prkos, odlučnost, smjelost, hrabrost i visoki
borbeni moral, te ratna vještina, ali i vjera u dragoga Boga i pobjedu bila su
osnova naše moći i pobjede u Domovinskom ratu.

Moramo biti ponosni što smo bili
generacija kojoj je dragi Bog dao mogućnost izvršenja povjesne zadaće i časti
da obrani svoj narod i stvori temelje samostalne, demokratske i suverene
Republike Hrvatske.

No, nažalost iako pobjednici u
ratu, danas moramo trpjeti i svekolike neistine i objede koji se plasiraju
prema stvaraocima moderne Hrvatske države, što nije samo licemjerno, već je
prije svega i lažno.

Od 1945. do 1990. godine tzv.
osloboditelji koji se danas vrlo vješto skrivaju pod krinkom antifašizma
ubijali su civile, uveli jednopartijsku diktaturu, nacionalnizirali privatno,
provodili prisilni otkup, uvodili točkice i bonove, progonili Hrvate u domovini
i inozemstvu, zabranjivali ići u Crkvu i doveli 80-tih i 90-tih godina do
inflacije neslučenih razmjera, danas se ti i takvi

ponovno javljaju kao aveti prošlosti, kako bi derogirali
i minorizirali sve ono lijepo i sveto što su hrvatski branitelji u tom
pravednom, osloboditeljskom i oslobodilačkom ratu i učinili.

Manipulativno – medijskim
konstrukcijama njihovi sljedbenici danas optužuju Hrvatsku i Hrvate za sve
propuste u zadnjih 20 godina, kao da  Hrvatska prije 90-tih godina nije ni
postojala.

Oni danas to ne čine
dobronamjerno i sada napadaju ponovno sve i svakoga i sve što je Hrvatsko kako
bi prikrili i sakrili svoje zločine, svoja zlodjela i brojna grobišta diljem
Hrvatske, ali i Slovenije.

Sjetimo se samo kako su u
poratnim godinama iza tzv. oslobođenja ubijani deseci tisuća Hrvata bez ikakvog
suda i suđenja, jer je samo prijeki sud partije bio sud koji je funkcionirao u
ono vrijeme.

Iza sebe su ti isti koji se danas
pozivaju na antifašizam ostavili

„POLJA SMRTI BEZ KAZNE“

i upravo zbog toga danas se ponovno treba nametnuti
hipoteka ustaštva i osjećaja krivnje cjelokupnom Domovinskom ratu, ali i
Hrvatskim braniteljima, kako bi se skrenulo i zaboravilo na njihova polja smrti
u kojima su i danas nažalost zakopane tisuće i tisuće hrvatskih kostiju.

         Isto tako i
današnji političari iz Srbije poručuju kako bi ih veselilo da u skoroj
budućnosti Hrvati i Srbi uče, citirati ću:

„HISTORIJU IZ ZAJEDNIČKOG
POVJESNOG UDŽBENIKA“

pa tako aktualni predsjednik Srbije u uglednom svjetskom
listu „Wal Street Journalu“ objavljuje tekst u kojem hvali Srbe što su imali
hrabrosti prvi se ispričati za strašne zločine koje su počinili svi u
građanskim ratovima na području bivše Jugoslavije.

         Upravo
podvalom, te i takvih sličnih teza, a mogli bi ih nabrajati u nedogled želi se
podjeliti krivnja i Miloševićev krvavi masakar nazvati povjesno jednostavno
građanskim ratom, a sve sa ciljem stvaranja zajedničkog udžbenika i
dobrosusjedskih odnosa po mjerilima koje bi ponovno htjela diktirati aktualna
srpska politika.

         I na kraju
ne mogu a da ne progovorim i o medijski vrlo atraktivnoj temi, a to je objava
registra hrvatskih branitelja. Bio on pravi, puni ili djelomični, objava
registra hrvatskih branitelja kriminalni je čin, ma tko ga objavio.

         Takvi ili
slični primjeri u Europi i svijetu nepoznata su činjenica koja može u
sadašnjosti, ali i budućnosti imati nesagledive posljedice.

         Upravo smo
svjedoci toga da se na temelju sada već objavljenog nepotpnog registra
hrvatskih branitelja uhićuju hrvatski branitelji prilikom prelaska
hrvatsko-srpske granice, zatim da se na temelju tog i takvog registra traže
podaci koji se onda upotrebljavaju u obrani optuženih Srba za ratne
zločine  koji se nalaze u Haagu, a
pitanje je samo vremena kada će i Haag službeno zatražiti registar hrvatskih
branitelja kao dokaz za neke nove i nove optužnice,

jer taj registar zasigurno će koristiti i već koristi
Savo Štrbac i njegova poznata Udruga Veritas.Stoga Vas
pitam čiji to registar ratnih veterana ima Haag i koga bi se to Haag uopće
usudio tražiti da im dostavi popis svojih ratnih veterana sa područja bivše
Jugoslavije ili šire.

         Hrvatski
branitelji nikada nisu i neće imati ništa protiv sistematiziranja baze podataka
hrvatskih branitelja, jer biti hrvatskim braniteljem zaista je nešto lijepo,
plemenito i sveto u životu svakog čovjeka koji je krenuo u obranu svoje
Domovine.

         Isto tako,
nemamo ništa protiv da svi oni koji trebaju imati uvid u registar hrvatskih
branitelja, to i imaju, a to su: predsjednik Republike, predsjednik Vlade,
ministar unutarnjih poslova, ministar obrane i ministar hrvatskih branitelja.

         Dobronamjernima
objava registra hrvatskih branitelja zaista ništa ne znači, a zlonamjernima
jako, jako puno, a već gore navedene činjenice govore u prilog tome te se tako
ne mogu oteti dojmu da je zlonamjernost i manipulacija jedan od bitnih motiva
objave registra hrvatskih branitelja.

         I zato,
dragi prijatelji danas, možda više nego ikada moramo njegovati našu vjeru,
optimizam, zajedništo i naš ponos koji nas je tolko krasio tijekom cijelog
Domovinskog rata i s kojim smo u tom strašnom ratu uspjeli i pobijediti.

         Stalnim
promicanjem istine o Domovinskom ratu, njegovanjem državnih i vjerskih blagdana
možemo se i moramo oteti povjesnom zaboravu, ali i ispuniti dug nas živih prema
našim poginulim i umrlim prijateljima suborcima.

         Moramo
vrednovati svete stečevine Domovinskog rata bez obzira na različitost
političkih svjetonazora, a u tom projektu moraju se ujediniti sve političke
stranke, sve udruge proistekle iz Domovinskog rata, jer žrtve naših mrtvih
ratnih prijatelja ne smiju nikada biti zaboravljene.

         U novijoj
hrvatskoj povijesti, naša generacija već je upisana zlatnim slovima i zato
budimo ponosni hrvatski vitezovi, jer smo bili i ostali pripadnici pobjedničke
vojske koja je u ovom nametnutom ratu pobjedila posljednjeg krvnika i
balkanskog diktatora s ovih prostora.

         „ZAJEDNO U RATU, ZAJEDNO I POSLIJE RATA!

 

Photobucket

Photobucket

Share/Bookmark

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Događanja. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s